četvrtak, 5. ožujka 2009.

• Likovne umjetnosti

Slikarstvo

I u vrijeme baroka često se ukrašavala arhitektura i njezini inventari i interijeri slikarskim radovima. Posebno je to rađeno sa velikom pažnjom kod sakralne arhitekture i detalja vezanih za sakralnu arhitekturu. Međutim, općenito je dosta malo sačuvanih ostvarenja iz vremena koje pripada ovom razdoblju na cijelom području Podravine.

Sakralno slikarstvo

Na ovom području kod sakralnog slikarstva najviše je zastupljeno štafelajno slikarstvo (ili u dijelovima oltara, kao oltarne pale, ili kao samostalni radovi). Zidnog slikarstva ima svega u 7 crkava, međutim sa reprezentativnim slikarskim radovima koji u znatnoj mjeri veličaju dojam raskoš i i zasičenosti prostora što treba stvarati barokni interijer gotovo da i nema, ali ipak postoje vrlo kvalitetni radovi.

Zidno sakralno slikarstvo

U Podravini nije sačuvano zidnih slikarija u pravoj el fresco tehnici. Sve ono što je do danas sačuvano iz doba baroka, sad iz bilo koje faze, rađeno je u el secco tehnici, odnosno suhoj tehnici. Tako imamo zidnih slikarija u Koprivničkom Ivancu, Kuzmincu, Martijancu, Ludbregu, Đelekovcu, Legradu i Turnašici. Kod nekih je crkava oslikan samo strop i zidovi svetišta, dok je crkva sv. Kuzme i Damjana u Kuzmincu, kao i dvorska kapela dvorca u Ludbregu oslikana gotovo u cijelom interijeru, kako lađa, tako i svetište.
U crkvama u Martijancu, Koprivničkom Ivancu, Legradu, Kuzmincu i Ludbregu naslikani su, između ostalog i iluzionistički retabli oltara; u zrelom baroknom stilu - Ludbreg, kasnobaroknom - Martijanec, sa primjesom rokokoa - Koprivnički Ivanec, kasnobaroknom - Kuzminec i kasnobaroknom sa mnogo utjecaja klasicizma - Legrad. U đelekovačkoj župnoj crkvi nekoliko sačuvanih slika izrađeno je više u klasicističkom nego u kasno baroknom duhu, a slično je i sa 4 medaljona u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Turnašici (4 evanđelista).
Najstarije zidne slike sačuvane su u ludbreškoj dvorskoj kapeli dvorca Batthany i koje pripadaju zreloj fazi, ali sa rokoko naznakama. Na Batthyanijevih tu su kapelu oslikali kaniški dosta slabo poznati u povijesti umjetnosti slikari Michael Peck i varaždinski slikar Johann Franz Matz od 1752. do 1754. godine.
Cijela kapela je oslikana uglavnom u nježnim tonovima najviše smeđe boje i okera. Posebno je zapažena slika Presvetog Trojstva u kupoli svetišta, zatim iluzionistički oltari, te ilustracija poznate ludbreške legende iz 1411. godine na svodu lađe. Sve slike čine cjelinu, međutim nedostaje im baroknog strastvenog vitlanja rasporeda koji dovodi do centra teme i centralnog dijela slikareve zamisli.
Slike u župnoj crkvi u Kuzmincu prikazuju scene iz života blizanaca Kuzme i Damjana, maloazijskih lijećnika iz vremena Dioklecijana, koje dao mučiti i na kraju pogubiti Dioklecijanov prefekt Lysias 303. godine. Na slikama gotovo da i nema dominantne boje. Uglavnom prevladavaju crveno smeđi, pomalo izbledjeli tonovi. Unutrašnjost crkve djeluje doista raskošno i dojmljivo iako su slike u vrlo lošem stanju, a posebno u donjim dijelovima gdje ih je izjela vlaga. Crkva je oslikana oko 1785. godine, a neki ih pripisuju čak i Antonu Lerchingeru i nekoj njima bliskoj školi.
Slikarski radovi izvedeni na zidovima župne crkve sv. Martina u Martijancu pripisuju se Antonu Lerchingeru, a izrađeni su između 1783. i 1787. godine. Kanonik vizitator I. Pizzety 1787. kaže da je crkva oslikana na "talijanski" način (barokni).
Učenik austrijskog slikara Johanna Vogla Hrisostoma štajerac iz Rogateca Anton Lerchinger ujedno najistaknutiji štajerski barokist slikao je i brojne druge slike širom Hrvatske i Slavonije u drugoj polovici XVIII. stoljeća. Lerchingeru se pripisuju i slike u Kuzmincu, kao i one u Koprivničkom Ivancu, iako ove posljednje neki vide autora u lepoglavskom pavlinu Nikoli Bolu.
Ove slike u Koprivničkom Ivancu naslikane su oko 1790. godine, a prikazuju život sv.Ivana Krstitelja, patrona te crkve. Uglavnom su dominantni zeleno-bijelo-žuto-oker tonovi sa naglašenim modrim detaljima. Rokoko ovdje dolazi do jakog izražaja, a posebno dražesno djeluju šareni raskošni okviri kartuša sa S i C ukrasima vitica u bijeloj i zlatnožutoj boji, te kičasti bijeli i roza buketi ili girlande ruža na svodu. Iznad 4 dominantne slike na svodu iz života sv. Ivana Krstitelja smješteni su evanđelisti. Slikarije su dobro sačuvane osim što je u konhi svetišta jedan dio otpao zajedno sa žbukom. Iluzionistički naslikan oltar ima sliku sa temom Isusovog krštenja. Večinu ovih slika dao je ranije očistiti sa svježim kruhom župnik Vjekoslav Kruhek.
U župnoj crkvi u Đelekovcu sačuvano je 6 slika datiranih u 1816. godinu, a smještene su po zidovima i lađe i svetišta. Slike su dosta izbledjele i dosta su loše sačuvane. Na njima uglavnom prevladavaju crvenkasti i oker tonovi, koji su prvotnom stanju bili dosta svježiji. Prikazuju svece, čije poze podsječaju na kasnobarokne dosta ukočene kipove sa oltara. Na njima se vidi određena jednostavnost dolazečih stremljenja, klasicizma, ali ih je svakako radio slikar koji je već negdje ranije ostavio slike u baroknom stilu, jer se na njima još uvijek osijeća ona barokna nevezana profinjenost pomalo i raskošnost. Svaka slika predstavlja jednu zasebnu cijelinu. Autor slika ostao je do danas nepoznat.
Iza 1793. godine naslikan je u svetištu crkve u Legradu iluzionistički retabl oltara u kasnobaroknom stilu sa mnogo primjesa klasicističkih odlika. Autor je također nepoznat, dok je oltar izveden uglavnom u kombinaciji žute, plave i bijele boje sa vrištavim detaljima kadmijeve crvene. Centralna slika pomalo neobične kompozicije malo je uzdignuta iznad stvarnog oltarnog stola i tabernakula. Sa svake strane te pale smješteno je po tri stupa sa bogato ukrašenim kapitelima u zlatnožutoj boji, a raspoređeni su tako da stvaraju dubinu.

Štafelajno sakralno slikarstvo

U Podravini se najviše štafelajnog slikarstva sačuvalo u oltarnim palama. Takvih je slika danas sačuvano (koje su još uvijek u crkvama) dvadesetak, a uglavnom su izrađene tehnikom ulja na platnu. U XVII. stoljeću su se oltarne pale radile i na koži, te na dasci, no takvih danas gotovo da i nema sačuvanih, a često su ih spominjali vizitatori u kanonskim vizitacijama toga doba i to kao "tabulae ligneae".
Oltarne pale sačuvane su na oltarima u Prugovcu, Ludbregu, Turnašici, Novigradu Podravskom, Kuzmincu, Močilama, Virju, Đurđevcu, kod franjevaca u Koprivnici, Legradu, Virovitici, Hrastovljanima i Križovljanima, a neke iz drugih crkava se danas nalaze pohranjene u Muzeju grada Koprivnice i Gradskom muzeju u Virovitici, te virovitičkom i koprivničkom samostanu, a neke vise na zidovima crkava kao zasebna cjelina, kao npr. u Kuzmincu i Koprivničkom Ivancu.
Ove pale koje se nalaze još uvijek na oltarima slikane su u vrijeme izgradnje oltara. Osim u centralnom dijelu neki oltari imaju i slike u atici oltara. Centralne pale najčešće prikazuju (ako se radi o glavnom oltaru) patrone crkve, a na pobočnima one motive ili svece kojima su posvećeni.
Osim oltarnih slika kadkad se slike nalaze smještene i na propovjedaonicama iapod baldahina (Turnašica, župna crkva u Ludbregu), a kadkad ih nalazimo i na samim propovjedaonicama.
Sakralnih slika, i to uglavnom ulja na platnu, ima sačuvanih i ne vezano za inventar. Takvih slika najviše ima Franjevački samostan u Koprivnici i samostan u Virovitici, dok ih crkve i kapelice uglavnom i nemaju, a tamo gdje su sačuvane obično je samo jedna ili rijeđe dvije (Legrad, Otrovanec npr.). Uglavnom su smještene ispod kora ili u sakristiji. Najveće štafelajne slike na ovim prostorima slike su Sv. Kuzme i Damjana u Kuzmincu koja je kao oltarna pala na iluzionistički nacrtanom retablu oltara i oltarna pala Sv. Roka u Virovitici.
Svaka danas sačuvana slika iz baroknog vremena ima svoju priču kako je nabavljena, tko ju je nabavio, kada, tko ju je naslikao itd. Za jedan dio ovih umjetnina na ovom prostoru čak znamo i gotovo cijelu prošlost i sudbinu.
- "Sv. Emigdije pod potresom oštećenom crkvom sv. Roka", oltarna pala u kapelici sv. Emigdija u župnoj crkvi u Virovitici, naslikao Franjo Čagljević 1759. (ulje na platnu)
- "Sv. Franjo prima porcijunkulsko oproštenje", u Franjevačkom samostanu u Virovitici, naslikao Damjan Bittner 1765, (ulje na platnu)
- "Marija Pomoćnica", u Franjevačkom samostanu u Virovitici, naslikao nepoznati autor (Beč?) oko 1760. (ulje na platnu) , zavjetna slika grofa Marka Pejačevića koju je donio sa sobom iz Beča
- "Sv. Alojzije Gonzaag", u Franjevačkom samostanu u Virovitici, nepoznati autor, XVIII. st. (ulje na platnu)
- "Smrt Sv. Josipa", oltarna pala u župnoj crkvi u Virovitici, nepoznati autor, 1777. (ulje na platnu)
- "Posljednja večera", u blagovaonici u Franjevačkom samostanu u Virovitici, naslikao Damjan Bittner i suradnici, oko 1765. (ulje na platnu)
- "Sv. Ana s malom Marijom", oltarna pala u župnoj crkvi u Virovitici, nepoznati autor, XVIII. st. (ulje na platnu)
- "Sv. Jakob Markijski", u Franjevačkom samostanu u Virovitici, nepoznati autor, 1727. (ulje na platnu)
- "Utisnuće rana Sv. Franji", oltarna pala u župnoj crkvi u Virovitici, nepoznati autor, 1777. (ulje na platnu)
- "Sv. Rok", oltarna pala u župnoj crkvi u Virovitici, naslikao Josip M. Gebler 1769. (ulje na platnu)
- "Bezgrešno začeće Djevice Marije", u Franjevačkom samostanu u Virovitici, nepoznati autor oko 1770. (ulje na platnu)
- "Smrt Sv. Josipa", u Franjevačkom samostanu u Virovitici, nepoznati autor, XVIII. st. (ulje na platnu)
- (osim navedenih Franjevački samostan i župna crkva u Virovitici posjeduju još znatan broj baroknih slika sakralnih motiva)
- "Presveto Trojstvo", oltarna pala u župnoj crkvi u Turnašici, nepoznati autor - možda neki pavlinski slikar, 1738.? (ulje na platnu)
- "Majka božja sa malim Isusom", kapela u Otrovancu, naslikao nepoznati slikar 1814. (ulje na platnu)
- "Sv. Kuzma i Damjan", oltarna pala u župnoj crkvi u Kuzmincu, nepoznati slikar, oko 1790. (ulje na platnu)
- "Sv. Sebastijan", zavjetna slika na koru župne crkve u Virju, nepoznati slikar, 1713. (ulje na platnu)
-"Sv. Salvator", oltarna pala u župnoj crkvi u Virju, nepoznati slikar sredine XVIII. st. (ulje na platnu)
- "Sv. Ivan Krstitelj", oltarna pala u kapeli Sv. Rozalije u Đurđevcu, nepoznati slikar početka XVIII. stoljeća, (ulje na platnu)
- "Portret kardinala Lorenza Cozze", u Franjevačkom samostanu u Koprivnici, naslikao nepoznati slikar polovice XVIII. stoljeća, (ulje na platnu)
- "Sv. Florijan", u Muzeju grada Koprivnice, naslikao nepoznati slikar 1736. (ulje na platnu)
- "Sv. Salvator", oltarna pala u Franjevačkom samostanu u Koprivnici, nepoznati slikar, druga polovica XVII. stoljeća. (ulje na platnu)

Ikone

U sakralnim građevinama srpske pravoslavne vjere sačuvano je nekoliko ikonostasa i relativno dosta ikona, koje se nalaze u sastavu ikonostasa. Svaka ikona, kao sastavni dio ikonostasa, čini jednu zasebnu cjelinu i ima zaseban motiv i temu.
U Velikom Pogancu ikone je radio 1779. godine u rokoko stilu osječki ikonopisac Jovan Četirević Grabovan, koji je ujedno radio najveći dio ikona za ikonostase ovog područja. Isti je 1775. oslikao ikonostas u Lepavini. Otprilike u isto vrijeme Četirević oslikava ikone u Maloj Črešnjevici (što je uništeno u vrijeme Domovinskoga rata), a kao pomoćnik spominje mu se Grigorij Popović. U Glogovcu je ikonostas oslikao 1773. godine slikar Ilija Malar.
Osim ikona vezanih za pregradu između lađe i apside sačuvano je i ikona koje su nevezane za nju, a nalaze se po zidovima uglavnom broda. Tako se u gotovo svakoj pravoslavnoj crkvi sačuvalo, ako ne više onda barem jedna takva ikona.

Profano slikarstvo

Slikarskih radova u Podravini koji nisu vezani za crkvu na ovom se području gotovo da i nije sačuvalo, dok ih u vrijeme XVIII. stoljeća baš nije mnogo ni bilo. Ono što se i nalazilo u kućama ili stanovima pojedinih krajiških oficira ili u dvorcima, odavno je nestalo, a ono što se i pronađe u muzejima teško je reči da su te slike nekada stajale i u prostorijama bogatijih obitelji ovog područja. U to vrijeme teme slika uglavnom su bile sakralne, a samo katkad se mogao u takvim prostorima susresti pokoji portret ili pak poneki pejsaž.
Kod siromašnog puka nije se mogla naći gotovo nikakva, a pogotovo umjetnička slika. Jedino što je siromašni puk imao u kući na zidu bilo je raspelo kojeg je netko od ukučana sam izradio ili pak poneka škrinja za odjeću i miraz koju je pak oslikao netko iz obitelji ili sela. No ipak se i na selu pronašlo ponekad ljudi koji su imali dara za slikanje. Zanimljivo je spomenuti primjer sedlaričke kapele Sv. Križa iz prve polovice XVIII. st. koje je strop, odnosno drveni tabulat bio oslikan najvjerojatnije rukom nekog običnog talentiranog čovjeka, možda čak i iz Sedlarice ili okolnih mjesta.
Od zidnih slikarija u sačuvanim dvorcima imamo nešto slika i dekoracija u Batthanyevom dvorcu u Ludbregu iz vjerovatno početka XIX. stoljeća i koje imaju neke barokne crte, dok se one u centralnoj zgradi u Martijancu pripisuju kasnijem dobu, sredini XIX. stoljeća. Preinakama i prenamjenama u kasnije vrijeme i dvorca u Virovitici i iz njega je nestalo baroknog inventara. Jedino su sačuvani portreti znamenitih članova Pejačevićeve obitelji a koje je slikao bečki slikar J.G.Weickert. Sudeći prema zapisima i Velikobukovački dvorac Draškovića bio je prepun baroknog inventara, slika, namještaja, međutim od svega toga gotovo ništa se do danas nije sačuvalo.

Kiparstvo, rezbarstvo i štukatura

Kao i sakralnu arhitekturu i slikarstvo, tako i kiparstvo, rezbarstvo i štukaturu Podravine možemo po stilskim obilježjima podijeliti na tri osnovne faze. Od svih umjetnosti na ovom području sačuvalo se najviše umjetničkih radova u kombinaciji kiparstva, rezbarstva i slikarstva. Štukatura ima vrlo malo, čak gotovo da ih i nema.

Sakralno kiparstvo, rezbarstvo i štukatura

Najveće kiparsko i rezbarsko umijeće je trebalo kod izrade oltara i propovjedaonica. To je ujedno i osnovni crkveni namještaj, pa ga se stoga i najviše sačuvalo jer se o njemu vodila posebna briga. Ovdje možda odmah treba spomenuti i izradu orgulja, međutim, na ovom ih je tlu ostalo sačuvano svega nekoliko iz doba baroka. Kao i za retablirane oltare kod rimokatoličkih crkava veliko je umijeće trebalo i za izradu ikonostasa kod pravoslavnih građevina, međutim, takvih je sačuvano također svega nekoliko, što je pak ovisno o populaciji pravoslavnog stanovništva.
Osim samih oltara u ovom dijelu Hrvatske imamo sačuvano i dosta skulptura koje su nekada bile ili dio nekog oltara ili su pak stajale u nekoj od niša u zidu ili drugdje. Pojedinačne i zasebne skulpture nalazimo u dosta crkava Podravine, kao u Virju, Pitomači, Šemovcima, Rasinji, Sedlarici, Kladarama, Novigradu Podravskom, Kladarama, u Muzeju grada Koprivnice i drugdje.
Za veći broj oltara, skulptura, propovjedaonica, orgulja i ikonostasa danas neznamo pouzdano ime majstora ili radionice koja je nešto od ovoga radila, no za neke se ipak zna. Od majstora koji su radili oltare na području sjeverozapadne Hrvatske u XVIII. stoljeću (iz kojega je doba ih najviše sačuvano) poznati su fra Salomon Botzleiner Mađar iz Pečuha i fra Peter Moricz Francuz iz Bamberga, zatim drvorezbar Matija Löbl, te Matija Gallo, poznati rezbar i kipar iz Ormoža u Sloveniji. Nadalje u ovom području radi stolar Ivan Prebster, kipar Vitalisa Jehlea iz Württenberga, te Josip Holzinger iz Maribora. Tu je radila i nezaobilazna radionica iz Stjepana Severina iz Križevaca od kojega je ostalo sačuvano nekoliko propovjedaonica i skulptura, a možda i cijelih oltara. Majstori koji su radili neke od preostalih orgulja poznat je samo mariborski majstor orgulja Joseph Otonić koji je 1796, izradio svoje osamnaeste orgulje po redu i postavio ih u Hrastovljanima.

Oltari

Na ovom se području sačuvalo relativno dosta baroknih retabla oltara. Imamo ih iz svih razvojnih faza, dok ih tipološki možemo podijeliti u četiri osnovne grupe:
1. kasnorenesansno-ranobarokni retabli sa stupičima - tektonski tip zasnovan na ravnoj liniji,
2. ranobarokni tip slobodno komponiran bez stupiča - atektonski tip,
3. retabli tipa tabernakul - sa dominacijom tabernakula i
4. tipovi oltara koji pokušavaju stvoriti dubinu rasporedom stupiča - nalazimo ih od ranog baroka do onih kasnobarokno-klasicističkih.

Oltare na ovom području možemo grupirati još u tri grupe:
1. retabli sa oltarnom palom,
2. retabli sa skulpturom u centralnom dijelu
3. samo sa tabernakulom, bez skulpture ili pale.
Svaki od oltara sačunjava svoju posebnu cjelinu i ima poseban i specifičan izgled. U ovom dijelu Hrvatske su najčešći retabli koji pokušavaju stvoriti dubinu, a ima ih najviše sa oltarnom palom i nešto više sa skulpturom u centralnom dijelu.
Kada govorimo o tipologiji onda možemo reči da ove oltare možemo podijeliti i u dvije značajne grupe, a to su oni koji imaju, odnosno nemaju atiku. Tu naravno ne ulaze oni tipa tabernakul.
Najviše je oltara sačuvano iz razdoblja zrelog baroka (od oko 1700. do oko 1770.) što je u izvjesnoj mjeri u suprotnosti sa brojem crkava i kapela kojih pak ima najviše iz vremena kasnoga baroka ili kasnobarokno-klasicističkih. Ovaj podatak sam po sebi govori o ulaženju baroknog stila u ovaj dio Hrvatske, prvenstveno preko inventara.
Brojni oltari imaju vrlo slične karakteristike, međutim, kod malo njih se sa sigurnošću može reči da ih je radio isti iako često nepoznati majstor. Najviše je sačuvanih oltara rađeno oko sredine XVIII. stoljeća (od oko 1735. do oko 1765.). U toku XIX. i prvoj polivici XX. stoljeća mnogo je starih baroknih oltara uglavnom radi trošnosti zamjenjeno novima, i njima se uglavnom nezna sudbina, što je prava šteta, jer bi ih danas imali još više.
Najstarijibarokni oltar na ovom području najvjerovatnije je oltar Uznesenja Marijina iz 1714. godine u Močilama, dok je, po nekima najljepši i najznačajnii barokni predstavnik onaj Sv. Salvatora u kapelici Sv. Salvatora u Franjevačkoj crkvi u Koprivnici.
Oltar Sv. Salvadora izradio je nepoznati majstor 1745. godine a pripada grupi oltara koji rasporedom stupića stvara dubinu i tipični je predstavnik zrelobarokne faze ovog dijela Hrvatske. U sredini se nalazi slika spasitelja (Krista). Ima atiku, a sa strane po dva pužasta stupića kakvi se, ali nešto veći, nalaze i u podnožju oltara. Ispod oltarne pale smješten je tabernakul na kojem je skulptura Krista. Postrance su razmještene 4 figure svetaca, a dvije manje figure se nalaze i u atici, koja stoji na bogato profiliranim i razvedenim gredama.
Nekoliko godina ranije (1739.-1742.) završen je i glavni oltar sv. Martina u Virju nepoznatog majstora. On ispunjava cijelu širinu svetišta, a izrađen je na jedan kat i zasnovan pravolinijskim rasporedom 6 velikih figura (visine oko 210 cm). Na oltaru dominira bijela boja, dok atiku nose četvrtasti stupići od kojih su vanjski hrskavičasto ukrašeni. U Virju imamo i još nekoliko prekrasnih oltara zrelobarokne faze kao pobočni oltar BDM iz 1739.-42., Sv. Florijana iz 1754., Sv. Sebastijana iz 1755. i Sv. Salvatora iz oko 1770. godine.
Svojom ljepotom ništa ne zaostaju oltari u župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici. U njoj je smješteno čak 7 baroknih retabala, a najkvalitetniji je ujedno i najveći onaj ogromni oltar Sv. Roka iz 1767.-1772. godine.
Lijepih oltara razvijene faze imamo u Turnašici (glavni iz 1738.), Otrovancu (1750.-ih), u grobnoj kapeli sv. Jakoba u Virju, zatim u grobnoj kapeli u Novigradu Podravskom (3 primjerka: iz 1745, 1747. i 1748.) itd.
Zanimljivo je spomenuti oltare tipa tabernakul, a kojih imaju crkve u Martijancu, Koprivničkom Ivancu, Đelekovcu, Legradu, Rasinji i Kuzmincu. Oni su načinjeni uglavnom od povečeg tabernakula smještenog na zidanom stolu, a sa svake njegove strane postavljeni su ili kipovi anđela ili pak nekog sveca. Kod ovakvih oltara posebna se pažnja posvečivala izradi tabernakula i ukrasima na njemu.

Propovjedaonice

Podravina je jedan od malo krajeva u Hrvatskoj za koju se kaže da je kraj lijepih spomenika te vrste. U njoj je sačuvano petaestak propovjedaonica iz razdoblja od početka XVIII. stoljeća, pa do, zaključno 1810. godinom koje je godine izrađena i najmlađa u kasnobarokno-klasicističkom stilu, a to je ona u Imbriovcu. Najviše ih se sačuvano od radionice križevčana Stjepana Severina iz oko sredine XVIII. stoljeća, koja je radionica izrađivala kvalitetne propovjedaonice i uglavnom sa lijepo ukrašenim baldahinima. Osim Severina ovdje je radio M. Gall, Moritz i Botzliner.
Propovjedaonice su uglavnom smještene na sjevernom zidu broda, ili, rijeđe, južnom. I premda danas nisu u upotrebi već duži niz godina one predstavljaju dio crkvenog namještaja koji krasi svaku građevinu u kojoj se nalaze, a posebno onu koja je izgrađena u barokno doba i ima i ostali inventar iz toga doba, tako da sve zajedno čini jednu skladnu i potpunu atmosferu baroknog doba. One ujedno, pored oltara, predstavljaju rad koji je tražio mnogo kiparske i rezbarske vještine da bih ga se načinilo. Kad su propovjedaonice stavljene izvan upotrebe stanovništvo ih je masovno počelo skidati.
Danas su sačuvane u Đelekovcu (oko 1750.), kod franjevaca u Koprivnici (1779.), Koprivničkom Ivancu (1756.), Martijancu (oko 1775.), Turnašici (1749.), Kloštru Podravskom (1801.), Peterancu (1780.), Virovitici (1755.), zatim u Hampovici, Koprivničkim Bregima, župnoj crkvi u Ludbregu, Miholjancu, Močilama i Hrastovljanima.

Orgulje

Malo se orgulja sačuvalo na ovom prostoru iz vremena XVIII. i početka XIX. stoljeća. U kanonskim vizitacijama toga doba spominje ih se mnogo, no zamjenom sa harmonijima od kraja XIX. stoljeća prestaje njihova popularnost. Iz brojnih crkava su jednostavno uklonjene i uništene. Danas ih imamo sačuvane u Hrastovljanima iz 1796. godine, zatim u Imbriovcu, Ludbregu i Močilama, dok je pozitiv koji se čuva u Gradskom muzeju u Virovitici iz nekadašnje drvene kapele Sv. Križa iz Sedlarice rad sredine XVIII. st. (oko 1750. a možda i ranije).

Ostali crkveni namještaj

Od ostalog crkvenog namještaja ovdje se je sačuvalo vrlo malo. Tu spadaju prvenstveno crkvene klupe u lađama i na korovima, te ormari u sakristijama u kojima se pod ključem čuvalo i čuva sakralno posuđe i sve druge veće vrijednosti. Baroknih klupa nalazimo u Franjevačkoj crkvi u Koprivnici iz 1746. godine, gdje je sačuvan i lijepi barokni ormar sa intarzijom. Osim toga klupe nalazimo u Hrastovljanima i župnoj crkvi u Virovitici iz 1754. , gdje su sačuvane i klupe za kler iz 1764. godine. Lijepe ormare nalazimo u župnoj crkvi u Turnašici (kraj XVIII. st.), ansambl ormare u Virovitici (iz 1771.), Martijancu (XVIII. st.), Rasinji (XVIII.), Molvama i Kuzmincu. Osim klupa i ormara ovdje se još uvijek mogu naći i barokne ispovjedaonice i to u Miholjancu, Šemovcima, te lijepi par u župnoj crkvi u Kuzmincu. U Koprivničkom Ivancu sačuvana je i barokna balustirana pričesna obrada iz druge polovice XVIII. stoljeća.
Klupe u Virovitici izradili su stolari Jona Fesenmayr i Florijan Sedlmayr, a faldistorij stolar Ivan Prebster. Virovitičke ormare radio je Timotej Schwab. U Koprivnici je radio nepoznati majstor franjevac, dok nam nisu poznati niti stolari i rezbari koji su radili u drugim mjestima.

Ikonostasi

Baroknih ikonostasa u ovom dijelu Hrvatske nije mnogo sačuvano. Lijepi rokoko ikonostas imamo u Velikom Pogancu iz 1779. godine. Otprilike iz toga doba potjecao je srušeni ikonostas iz crkve u Maloj Črešnjevici, a kojih je slike radio J. Č. Grabovan. Tko je radio rezbarene dijelove nije poznato, no navedenom slikaru pripisuje se i oslikavanje ikonostasa u manastirskoj crkvi u Lepavini. Najstariji od sačuvanih je ikonostas u Glogovcu iz 1773. godine.

Javna plastika i nadgrobni spomenici

Ovaj dio Hrvatske relativno je bogat kiparskim kamenim spomenicima koji stoje negdje u naselju i kao nijemi i okamenjeni likovi podsjećaju i upozoravaju čovjeka na minula i davna vremena. Javne plastike nalazimo širom ovog područja, od Martijanca do Slatine. Neki su kvalitetnije izrade, a neki nisu. Uglavnom im neznamo ime autora, no svakako su oni barokni radovi uglavnom XVIII. stoljeća, osim onih u Legradu sa kraja XVII.-XVIII. st.
Javne plastike imamo na raznim mjestima; oko crkava, na trgovima, izvan naselja i drugdje. Možemo reči da gotovo svako drgo mjesto ovoga kraja ima svoj neki javni sakralni spomenik. Nalazimo ih u Ludgrebu, Virju, Koprivnici, Pitomači, Legradu, Turnašici, dok je najimpresivniji onaj u Kloštru Podravskom koji predstavlja bijeg Svete obitelji u Egipat, a koji je smješten pored same podravske magistrale u centru mjesta. Veliki broj pilova sačuvano je pored župne crkve u Legradu, te ispred zgrade Gradskog muzeja u Koprivnici. Svi oni potječu uglavnom iz XVIII. stoljeća i svaki od njih ima svoju priču kako i zašto je postavljen na određenom mjestu; ili kao zavjet ili kao zahvala ili jednostavno iz određenog poštovanja. Osim prikaza raznih svetaca čest motiv jsu i raspela sa "corpus Cristi", a kojih također imamo po raznim mjestima ovoga kraja.
Nadgrobnih spomenika iz baroknog doba u ovom kraju nije sačuvano. Jedan od razloga prvenstveno je preseljenje velikog broja groblja nakon odredbe o zabrani pokapanja u središtu nekog naselja (a gdje su se do tada uglavnom groblja i nalazila) posljednjih desetljeća XVIII. st. na drugo, od naseljenog područja na udaljeniju lokaciju. Razni bogatiji ljudi, plemići, svečenstvo i drugi pokapani su uglavnom u razne kripte crkava ili u grobne kapele, a kasnije često preseljavani. Tako je npr. takva kapela u šumi Križančiji obitelji Drašković, gdje su bili pokopani članovi te plemenitaške loze, ali su kasnije, radi plavljenja kripte morali biti preseljeni. Tako, ako je i postojao kakav kameni spomenik on se nije sačuvao. Običan puk bio je pokapan vrlo jednostavno i grob uglavnom bio označavan drvenim križom. Najstariji nadgrobni spomenici sačuvani su u Rasinji (obitelji Inkéy), no oni ne pripadaju baroknom razdoblju.

Profano kiparstvo i rezbarstvo

Reči ponešto i o profanom kiparstvu i rezbarstvu u doba kada je cvjetala barokna umjetnost (uglavnom XVIII. st.) danas nije jednostavno. Kako smo već napomenuli barok i u ovom dijelu Hrvatske bio je vezan uglavnom za crkvu i bogatije slojeve stanovništva, dok običan puk nije ustvari ni imao pojima što je to barok. Sve ono što se nalazilo u kući seljaka bilo je uglavnom vezano za etnografiju, a ono što je on sam kod kuće rezbario ili kipario, kao npr. ukrašavanje preslica i predmeta svakodnevne upotrebe, izrada raspela, izrada ukrasa na nošnjama i sl. samo je ponekad imalo i neke ukrase koji se mogu povezati sa onime što je određeni vidio na oltaru ili propovjedaonici u crkvi, pa je tako nesvjesno ponekad i unosio u svoj rad i ponešto baroknog. Stoga možemo reči da se u narodnu ornamentiku i ukrase infiltriralo i ponešto od karakteristika navedenoga stila, pa je i on utjecao na izgradnju etnografskih obilježja ovoga kraja. Radova svakodnevne upotrebe i sa ikakvom dekoracijom, a koji su rađeni u to vrijeme danas u najvećoj mjeri nisu sačuvani niti u muzejima.
Pogledamo li narodnu dekorativnu ornamentiku ovoga kraja možemo vidjeti da je ona vrlo šarena, bogato ukrašena, skladna, sa mnoštvom naturalne modifikacije, ima dosta C i S modificiranih vitica, spirala itd. Sve je to donekle i karakteristika barokne umjetnosti općenito.
Od barokne umjetnosti u podravskom dijelu Hrvatske najviše je sačuvano kiparskih i rezbarskih radova, te onih radova koji spadaju u primjenjene umjetnosti.

Nema komentara:

Objavi komentar